Tri tablete osiguravaju otprilike 3 g L-glutamina, što je ispod doza koje najčešće proučavaju istraživanja o sportskoj primjeni (otprilike 0,1-0,3 g/kg tjelesne mase dnevno, što za prosječnu odraslu osobu znači oko 5-10 g/dan, Gleeson, 2008). To ne znači da doza nije sigurna ili smislena, ali ako ciljate na doze usporedive s onima iz kliničkih istraživanja, vjerojatno ćete morati uzeti više tableta nego što proizvođač navodi kao standardnu dnevnu dozu, ili razmisliti o obliku u prahu, gdje je doziranje jednostavnije. Čak i kod istraživački korištenih doza vrijedi napomenuti da dokazi za jasnu korist u pogledu snage ili sastava tijela kod zdravih, treniranih odraslih osoba ostaju ograničeni (Candow i sur., 2001).

Glavna prednost tableta je praktičnost – ne treba ih miješati s vodom, pa su praktične na putu, na poslu ili kada vam okus čistog glutamina u napitku ne odgovara. Kompromis je što tablete zbog tehnologije izrade nužno sadrže pomoćne tvari (npr. mikrokristalnu celulozu kao punilo te silicijev dioksid i magnezijev stearat kao sredstva protiv zgrudnjavanja), koje u čistom prahu nisu potrebne, a osim toga je udio aktivnog sastojka po gramu proizvoda niži. Ako vam precizno doziranje ili postizanje viših doza nije važno, tablete su sasvim prikladan izbor; ako želite prilagodljivo i troškovno učinkovito doziranje do 10 g i više, prašak je praktičniji.

Budite oprezni. Proizvod je izrađen u pogonu u kojem se prerađuje i mlijeko, stoga može sadržavati njegove tragove, iako mlijeko nije sastojak formule. Za osobe s blagom osjetljivošću to obično ne predstavlja problem, no kod dijagnosticirane alergije na mlijeko (ne samo intolerancije na laktozu) riječ je o ozbiljnijem riziku unakrsne kontaminacije, stoga vam preporučujemo da se prije uporabe posavjetujete s alergologom ili liječnikom, umjesto da riskirate na temelju općih informacija na etiketi.

Kod rekreativaca s umjerenim opterećenjem dokazi za značajan dodatni učinak glutamina na oporavak, imunitet ili sintezu glikogena kod inače dobro uhranjenih osoba ostaju slabi (Gleeson, 2008) – većina uvjerljivih kliničkih koristi glutamina dokumentirana je kod klinički-katabolnih populacija, a ne kod općih rekreativaca. Nešto novija, manja istraživanja kod visoko opterećenih sportaša (npr. borilački sportovi) doduše pokazuju moguće koristi za sluzničku imunost (Melo i sur., 2024), no to vjerojatnije vrijedi za intenzivne trenažne cikluse nego za povremeno rekreativno vježbanje. Za vas je proizvod dakle prikladan način nadopune unosa aminokiselina, ali ne i jamstvo mjerljivo bržeg oporavka.